Tajna dugog života u plavim zonama: šta je istina, a šta greška u matičnim knjigama

Sigurno ste je vidjeli. Starica sa Okinave čuči među lijehama, a hiljadama kilometara zapadno, na Sardiniji, pastir u devetoj deceniji vodi stado uz brdo. Ispod takvih slika uvijek stoji isto obećanje: ovdje se doživljava stota, a tajna je u tanjiru, porodici i kretanju. Plave zone su za dvadesetak godina postale knjiga, kuvar, serija i brend. Ova priča prati kako je ta slika nastala i šta od nje ostaje kad demografi provjere rođendane.

Plavi marker na mapi Sardinije

Belgijski demograf Mišel Pulen i italijanski ljekar Đani Pes provjeravali su starost sardinijskih stogodišnjaka, selo po selo. Svako mjesto s neobično mnogo dugovječnih Pulen je zaokruživao plavim markerom na mapi ostrva, i odatle ime.¹

Rad koji su objavili 2004. u časopisu Experimental Gerontology izdvojio je planinska sela središnjeg i istočnog dijela ostrva. Tamo je udio ljudi rođenih između 1880. i 1900. koji su doživjeli stotu bio izrazito visok, a muškarci su po dugovječnosti bili gotovo ravni ženama, što se drugdje rijetko viđa.²

Godinu kasnije, novinar i istraživač Den Bjutner (Dan Buettner) iz tog je rada napravio naslovnu priču za National Geographic.³ Sa demografima i američkim Nacionalnim institutom za starenje tražio je mjesta gdje ljudi stotu doživljavaju mnogo češće nego u SAD.⁴

Pet regija i devet pravila

Spisak koji je obišao svijet izgleda ovako:⁴

• Sardinija, planinska sela u kojima dugo žive i muškarci;
• Okinava, japanska ostrva poznata po dugovječnim ženama i po moai, malim grupama prijatelja koje se drže čitav život;
• Ikarija, grčko ostrvo mediteranske kuhinje i popodnevnog sna;
• Nikoja u Kostariki, gdje se govori o plan de vida, razlogu da se ujutro ustane;
• Loma Linda u Kaliforniji, zajednica adventista koja jede pretežno biljnu hranu.

Iz tih krajeva Bjutnerov tim izvukao je devet zajedničkih navika, od prirodnog kretanja, osjećaja svrhe i jela do osamdeset odsto sitosti do čaše vina u društvu i porodice na prvom mjestu.⁴

Bjutner je kasnije za New York Times priznao da je Loma Linda izuzetak: na spisak je ušla zato što mu je urednik rekao da mora pronaći američku plavu zonu.³

„Starili su na papiru, a već su bili mrtvi“

Tako stvar opisuje Saul Njuman (Saul Newman), demograf koji radi u Velikoj Britaniji.³ Kad je mapirao većinu svjetskih rekordera starijih od 110 godina, primijetio je da se ne gomilaju tamo gdje je zdravlje dobro, nego tamo gdje su evidencije slabe.³

U preprintu iz 2019, objavljenom bez recenzije, naveo je da se u američkim saveznim državama uvođenje izvoda iz matične knjige rođenih poklapa s padom broja zapisa o superstogodišnjacima od 69 do 82 odsto. Za Sardiniju, Okinavu i Ikariju tvrdio je da su to krajevi nižih prihoda, slabije pismenosti, više kriminala i kraćeg prosječnog vijeka.⁵ Za taj rad je 2024. dobio Ig Nobelovu nagradu za demografiju, šaljivo priznanje za istraživanja koja prvo nasmiju, a onda natjeraju na razmišljanje.⁶

Najjači argument stigao je iz Japana. U ljeto 2010. u Tokiju je pronađeno tijelo muškarca kojeg su vodili kao najstarijeg u gradu, sa 111 godina. Bio je mrtav oko tri decenije, a porodica je primala penziju. Ministarstvo pravde potom je pregledalo porodične registre: za 234.354 osobe starije od sto godina, upisane kao žive, niko nije znao gdje su. Oko 77.000 vodilo se sa najmanje 120 godina, a 884 sa 150 i više.⁷ To se odnosilo na cijeli Japan, ne samo na Okinavu. Koliko papir umije da prevari, zna svako ko je tražio krštenicu pradjede u parohijskoj knjizi ili izvod iz matične knjige koja je izgorjela u ratu.

Plave zone brane se iz arhiva

Demografi koji su plave zone utvrdili odgovorili su otvorenim pismom. Na Sardiniji su starost svakog stogodišnjaka provjeravali kroz civilne knjige od 1866, crkvene arhive i rodoslove cijelih sela, pa i kroz datume rođenja njihove braće i sestara. Njumanova statistika siromaštva, tvrde, opisuje cijelu Sardiniju od 1,6 miliona stanovnika, dok je plava zona ruralni kraj od oko 50.000 ljudi u šest planinskih sela.⁸

Krajem 2025. biogerontolog Stiven Ostad i Pes objavili su u recenziranom časopisu The Gerontologist analizu po kojoj Sardinija, Okinava, Ikarija i Nikoja zadovoljavaju stroge kriterijume za potvrdu izuzetne dugovječnosti.⁹ Njumanov rad, prema pisanju australijskog ABC-a iz jula 2026, i dalje nije objavljen ni u jednom časopisu, poslije devet krugova recenzija.¹

Spor tako ostaje otvoren. U jednom se, međutim, obje strane slažu: zone blijede. Okinava je 2000. izgubila tridesetogodišnje prvenstvo među japanskim prefekturama, a muškarci su pali na 26. mjesto od 47.¹⁰ U Nikoji su muškarci rođeni 1905. imali trećinu nižu smrtnost u odraslom dobu od ostalih Kostarikanaca, a oni rođeni 1945. deset odsto višu.¹¹ Ostad i Pes za Okinavu i dijelove Nikoje navode modernizaciju i promjenu načina života.⁹

Mjesto je ostalo isto. Promijenile su se navike.

Šta ostaje kad se legenda skloni

Upravo te navike imaju pokriće koje ne zavisi od toga ko je u pravu oko matičnih knjiga, jer su ispitane daleko od Okinave i Sardinije.

Kretanje. Analiza petnaest studija sa oko 47.000 odraslih pokazala je da je sa više koraka dnevno rizik od smrti postepeno opadao. Kod ljudi starijih od 60 godina korist se izravnava oko 6.000 do 8.000 koraka, a kod mlađih oko 8.000 do 10.000.¹² Svjetska zdravstvena organizacija odraslima preporučuje najmanje 150 minuta umjerene aktivnosti sedmično i navodi da nedovoljno aktivni imaju 20 do 30 odsto veći rizik od smrti.¹³ Pastirov uspon za stadom kod kuće može zamijeniti i duga šetnja kroz šumu, poput šumskog kupanja.

Zajednica. Pregled 148 studija sa više od 300.000 učesnika pokazao je da ljudi sa jačim društvenim vezama imaju za oko 50 odsto veće izglede da prežive period praćenja, što autori porede sa dobro poznatim faktorima rizika.¹⁴

Ishrana. U španskom ispitivanju PREDIMED više od 7.400 ljudi sa visokim srčanim rizikom dobilo je mediteransku ishranu sa maslinovim uljem ili orašastim plodovima, ili kontrolnu dijetu sa manje masti. Mediteranske grupe imale su oko 30 odsto manje teških srčanih i moždanih događaja, a rezultati su 2018. ponovo analizirani zbog propusta u nasumičnoj raspodjeli.¹⁵

Nijedna od ovih navika ne košta mnogo, za razliku od skupih protokola iz teksta o biohakingu.

Imamo li mi svoje plave navike?

Brojke koje bi pokazale da je neki kraj kod nas „plavi“ ne postoje, i ne treba ih izmišljati. Ali navike iz Bjutnerovog spiska ovdje nisu strane. Stariji na selu i danas pješače do njive i do crkve. Moba, kad selo zajedno kosi ili pokriva kuću, liči na okinavski moai više nego što se na prvi pogled čini. Komšijska kafa traje duže od kafe, slava jednom godišnje okupi i rodbinu iz dijaspore, a posni dani na trpezu iznesu pasulj i kupus.

Ista sudbina koja je stigla Okinavu prijeti i nama: auto do prodavnice, osam sati za stolom, porodica rasuta od Banjaluke do Štutgarta. Plava zona, ako postoji, nije tačka na mapi. Prije liči na rutu koju svako može sam iscrtati: od kuće do komšije i do bašte.

U tu rutu lako stane i nekoliko dana na banji, jer banjski krajevi u Republici Srpskoj odavno nude ono što su plave zone pretvorile u brend: šetnju, toplu vodu, zajednički sto i dane bez žurbe. Više o tome u priči o termalnom kupanju.

Prijavite se na BALNEO bilten i čitajte priče koje provjeravamo prije nego što ih ispričamo →

Izvori

1. ABC News (Australija) — The battle for the Blue Zones, 11. jul 2026 — abc.net.au
2. Poulain M., Pes G. M., Grasland C. i sar. — Identification of a geographic area characterized by extreme longevity in the Sardinia island: the AKEA study, Experimental Gerontology, 2004 — doi.org/10.1016/j.exger.2004.06.016
3. CNBC Make It — Blue zones are in question, but the habits do support a healthy life, 18. novembar 2024 — cnbc.com
4. Buettner D., Skemp S. — Blue Zones: Lessons From the World's Longest Lived, American Journal of Lifestyle Medicine, 2016 — doi.org/10.1177/1559827616637066
5. Newman S. J. — Supercentenarians and the oldest-old are concentrated into regions with no birth certificates and short lifespans, bioRxiv (preprint, bez recenzije), 2019 — doi.org/10.1101/704080
6. Improbable Research — Ig Nobel Prize Winners, nagrada za demografiju 2024 — improbable.com
7. France 24 — Over 230,000 listed centenarians missing, presumed dead, 10. septembar 2010 — france24.com
8. Pes G., Rosero-Bixby L., Chrysohoou C., Stefanadis C., Willcox B. J., Willcox C. — otvoreno pismo demografa o Njumanovim preprintima, 2024 — bluezones.com (PDF)
9. Austad S. N., Pes G. M. — The validity of Blue Zones demography: a response to critiques, The Gerontologist, 2025 — doi.org/10.1093/geront/gnaf246; prikaz: medicalxpress.com
10. Hokama T., Binns C. — Declining longevity advantage and low birthweight in Okinawa, Asia-Pacific Journal of Public Health, 2008 — pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19533867
11. Rosero-Bixby L. — The vanishing advantage of longevity in Nicoya, Costa Rica: A cohort shift, Demographic Research, 2023 — demographic-research.org
12. Paluch A. E. i sar. — Daily steps and all-cause mortality: a meta-analysis of 15 international cohorts, The Lancet Public Health, 2022 — doi.org/10.1016/S2468-2667(21)00302-9
13. Svjetska zdravstvena organizacija — Physical activity (činjenični list) — who.int
14. Holt-Lunstad J., Smith T. B., Layton J. B. — Social relationships and mortality risk: a meta-analytic review, PLoS Medicine, 2010 — doi.org/10.1371/journal.pmed.1000316
15. Estruch R. i sar. — Primary Prevention of Cardiovascular Disease with a Mediterranean Diet Supplemented with Extra-Virgin Olive Oil or Nuts, New England Journal of Medicine, 2018 — doi.org/10.1056/NEJMoa1800389