Japanski onsen: pravila kupanja u sedam koraka

U jednoj dvorani u središtu Kusacua nekoliko ljudi stoji oko bazena s dugim, širokim daskama u rukama. Na znak ih spuštaju u vodu i ritmično podižu, uz staru narodnu pjesmu, dok para lebdi iznad njihovih glava. Voda je prevruća za kupanje, a ovo je način da se ohladi bez ijedne kapi hladne vode. Gost koji je došao iz Beča ili Banjaluke pomisliće da gleda predstavu i biće samo djelimično u pravu.

Japanski onsen je mjesto u kojem svaki pokret ima pravilo, a stranci ta pravila najčešće uče na sopstvenim greškama. Kusacu, planinski gradić u prefekturi Gunma, dobar je učitelj jer je u njemu svako pravilo vidljivo golim okom. Pratimo kupača redom kojim prolazi kroz kupatilo i, kod svakog koraka, razlog zbog kojeg korak postoji.

Gradić koji stoji na vreloj vodi

Prema zvaničnom turističkom vodiču prefekture Gunma, iz glavnih izvora Kusacua svakog minuta izbije više od 32.300 litara vode, a njena kiselost kreće se od pH 1,6 do 2,1¹. U samom centru je Yubatake, „polje vrele vode“, gdje voda izlazi s više od 50 stepeni i drvenim koritima teče dok se ne rashladi².

Odatle i daske. Yumomi, miješanje vode širokim daskama, poznato je od perioda Edo (1603–1868), a prednost mu se daje nad dolivanjem hladne vode jer ne razblažuje minerale. Od šezdesetih godina prošlog vijeka to je i predstava s narodnim pjesmama, koja se izvodi više puta dnevno². Zapadu je Kusacu predstavio njemački ljekar Erwin Bälz u periodu Meiji (1868–1912), a Japanci ga ubrajaju u tri velika banjska mjesta zemlje, uz Arimu i Gero³.

Uzgred, ni riječ „onsen“ nije pjesnička. Japanski zakon o toplim izvorima iz 1948. tako naziva vodu koja na izvoru ima najmanje 25 stepeni ili sadrži bar jednu od supstanci propisanih u prilogu zakona⁴.

Korak 1: tuš prije kade, nikad obrnuto

Prvo se ne ulazi u bazen, nego sjeda na nisku stoličicu kod tuša. Tijelo se pere cijelo, sapunom, i ispira do posljednje pjene. Razlog je jednostavan: voda u bazenu je zajednička i dijeli je svako ko uđe poslije vas⁵.

Prije samog ulaska Japanci prelivaju tijelo toplom vodom iz posude. Taj običaj zove se kakeyu, a japanska turistička organizacija objašnjava da pomaže tijelu da se navikne na temperaturu i sprečava nagli skok krvnog pritiska⁵. Pravilo bontona je, dakle, ujedno i mjera opreza.

Korak 2: mali peškir ostaje na suvom

Uz kupanje se dobija mali peškir. Njime se pere ili pokriva dok se hoda do bazena, ali u vodu ne ulazi. Iskusni kupači ga presaviju i stave na glavu, a duga kosa se veže ili umota da ne dodiruje vodu⁵.

I ovdje je u pitanju čistoća vode koju dijelite sa strancima. Japanska turistička organizacija to kaže direktno: onsen voda treba da ostane čista⁵.

Ljudi drvenim daskama miješaju vrelu izvorsku vodu u Kusacuu — Jumomi: voda se hladi drvenim daskama i pjesmom. Foto: waa towaw / Unsplash

Korak 3: bez kupaćeg kostima, a u Kusacuu i bez nakita

Za čitaoca naviknutog na naše bazene, gdje je kupaći obavezan, ovo je najveći šok. U onsenu se kupa bez odjeće, a svlačionice i velika većina bazena odvojeni su za muškarce i žene⁵.

Kusacu dodaje svoje pravilo. Zbog jako kisele vode, zvanični vodič prefekture savjetuje da se metalni nakit skine prije kupanja, jer voda može oštetiti metal¹. Burma, lančić i sat ostaju u ormariću.

Korak 4: „Imam tetovažu“

Mnoge tradicionalne kupke ne primaju goste s tetovažama. Korijen je istorijski: tetoviranje je u Japanu nekad služilo kao kazna i način da vlast obilježi prestupnike, pa se tetovaža dugo vezivala za kriminal⁶.

Kad je Agencija za turizam Japana 2015. anketirala hotele i svratišta, oko 56 odsto od približno 600 objekata koji su odgovorili reklo je da goste s tetovažama odbija, 31 odsto ih je primalo, a 13 odsto pod uslovom da tetovažu prekriju⁷. Agencija je potom vlasnike zamolila da razmotre blaža pravila, uz prijedloge poput flastera boje kože ili posebnih termina kupanja⁷.

Praktično: pitajte unaprijed, ponesite flaster za manju tetovažu ili rezervišite privatno kupatilo, koje se na japanskom zove kashikiri⁶.

Korak 5: tišina je dio vode

U onsenu se ne pliva, ne prska i ne viče. Govori se tiho, a telefoni i fotoaparati ostaju u svlačionici, prije svega zbog privatnosti drugih, posebno djece⁵.

Razlika prema rimskim termama, gdje su se dovikivali prodavci kolača i stenjali dizači tegova, teško da može biti veća. U tri besplatne opštinske kupke Kusacua bazen prima dvoje do četvoro ljudi², pa se u njemu čuje svaki uzdah.

Korak 6: koliko vruć smije biti japanski onsen?

Ovdje Kusacu pokazuje svoju najoštriju stranu. Jikanyu, „kupanje na vrijeme“, znači sjediti u vodi od 48 stepeni tačno tri minute. Prije toga voda se miješa daskama, a kupač prelije glavu vrelom vodom. Običaj se održava u nekoliko kupatila, među njima i u opštinskom Jizonoyu, a krajem 19. vijeka zanimao je i doktora Bälza². Blaži izbor nudi kupatilo Otakinoyu, s nizom drvenih bazena od 38 do 46 stepeni².

Jikanyu je tradicija, a ne preporuka za prvi dolazak. Japanska Agencija za zaštitu potrošača procjenjuje da u nesrećama tokom kupanja godišnje strada oko 19.000 ljudi, a među utopljenima u kadi više od 90 odsto ima 65 i više godina⁸. Njen savjet je voda do 41 stepen, najviše deset minuta, bez kupanja odmah poslije jela ili uz alkohol u krvi⁸. Japanska turistička organizacija dodaje da iz vode treba izaći čim postane prevruće i popiti nešto hladno⁵.

Šta japanska istraživanja kažu o svakodnevnoj kadi

Japanci se ne kupaju samo u onsenu, nego gotovo svako veče i kod kuće. O velikoj studiji iz časopisa Heart, koja je tu naviku povezala sa zdravljem srca, BALNEO je pisao u tekstu o kupanju u termalnoj vodi. Druge japanske studije gledale su starije ljude i svakodnevni život.

U projektu JAGES praćeno je 13.786 samostalnih starijih osoba, prosječno starih 73 godine, tokom tri godine. Oni koji su se u kadi kupali svaki dan imali su oko 28 odsto manji rizik da im zatreba zvanična dugotrajna njega od onih koji su se kupali najviše dva puta sedmično, pri čemu autori ne isključuju da se zdraviji ljudi jednostavno češće kupaju⁹.

U Beppuu, drugom slavnom banjskom gradu, upitnik je popunilo 10.428 ljudi starijih od 65 godina. Kod onih koji su u termalnu vodu ulazili poslije sedam uveče šanse da su ikad imali povišen pritisak bile su oko 15 odsto manje¹⁰. Riječ je o jednokratnom presjeku i samoprijavljenim dijagnozama, pa se o uzroku ne može govoriti, a autori pretpostavljaju da dio veze ide preko boljeg sna¹⁰.

Korak 7: poslije kupke, bez žurbe

Hoće li se kupač na kraju isprati ili ne, japanski vodiči prepuštaju ličnom izboru⁵. Važnije je ustati polako, osušiti se prije ulaska u svlačionicu i dati tijelu nekoliko minuta. Ko poslije toga želi da produži japanski dan, može prošetati šumom po receptu shinrin-yoku.

Za to vrijeme u dvorani u centru Kusacua daske se ponovo spuštaju u vodu, kao i prije tri vijeka. Japanski onsen nije nastao iz pravila, nego su pravila nastala da bi zajednička voda ostala zajednička.

Toplih izvora, banjske tradicije i navike da se „ide na banju“ ima i u našem kraju, pa se dio ovog bontona može isprobati i bez leta preko pola svijeta.

Prijavite se na BALNEO bilten i čitajte priče o kupanju iz cijelog svijeta, od rimskih terma do japanskih korita →

Kupanje u vrućoj vodi nije za svakoga, pa osobe sa srčanim ili hroničnim bolestima o tome prvo razgovaraju sa ljekarom.