Od zore do mraka kroz rimske terme, za najsitniji novčić

Sunce još nije prešlo preko krovova, a pred vratima kupatila već stoji red. Zamislite jednog Rimljanina iz carskog doba, bez imena i bez posebne važnosti, čiji dnevni plan staje u jednu rečenicu: dan provesti u kupatilu. Za njega rimske terme nisu mjesto na koje se ide jednom godišnje, kao što se kod nas ide na banju. U njima se pere, znoji, vježba, jede i saznaje šta se dešava u gradu. Pratimo ga od otvaranja vrata do sumraka.

Zora i jedan kvadrans

Kupatila se otvaraju s izlaskom sunca i zatvaraju sa zalaskom, a u kasnijem carskom periodu neka rade gotovo cijelu noć.¹ Na ulazu naš kupač ostavlja kvadrans, najmanji kovani novac koji postoji. Djeca po pravilu ulaze besplatno.¹

Cijena je toliko niska da u redu stoje svi: slobodni građani, robovi, žene i djeca. Ko je nedavno platio dnevnu kartu za neki wellness centar u Njemačkoj ili Austriji, osjetiće razliku i bez preračunavanja.

Izbora ima napretek. Kasnoantički popisi samog Rima bilježe oko 856 javnih kupatila.¹ Iznad te gradske mreže uzdižu se carski kompleksi, terme u užem smislu, koje vladari podižu kao poklon narodu i spomenik sebi.

Gdje ostaviti odjeću?

Prva stanica je apodyterium, svlačionica.¹ Odjeća ostaje na klupi, a od tog trenutka dan dobija strog redoslijed u kojem svaka nova vrata znače drugi vazduh.

Prvo tepidarium, mlaka prostorija u kojoj se tijelo navikava na toplotu. Zatim caldarium, vrela soba s kadama tople vode. Pored nje često stoji i laconicum, suva i vrela soba u kojoj danas prepoznajemo pretka saune. Krug se zatvara u frigidariumu, kod hladnog bazena.¹

Ko je poslije saune ikad stao pod hladan tuš, zna onaj trenutak kad dah na sekundu zastane. Rimljanin ga je doživljavao svakog dana, bez rezervacije i bez pravila kućnog reda na vratima.

Filozof sa pogrešnim komšilukom

Do kasnog jutra kupatilo već bruji. Najživlji opis te buke nije ostavio arhitekta, nego Seneka, koji je imao nesreću da stanuje tačno iznad jednog kupatila. U pismu prijatelju Luciliju nabraja šta mu se cijeli dan probija kroz zid.²

Maser pljeska po nečijim ramenima, a po zvuku se čuje da li udara ravnim ili udubljenim dlanom. Jedan kupač uživa da sluša sopstveni glas, drugi uskače u bazen uz silan pljusak. Čupač dlaka piskavo doziva mušterije i ućuti tek kad umjesto njega počne da viče onaj kome čupa. Prodavci kolača, kobasica i slatkiša nude robu, svaki sa svojim prepoznatljivim povikom, a povremeno se čuje i hapšenje nekog pijanca ili džeparoša.²

Seneka sve to opisuje da bi pokazao kako mir dolazi iznutra. Za istoriju je njegova žalba dragocjena iz drugog razloga, jer pokazuje da su terme bile teretana, salon ljepote i pijaca u isto vrijeme.

Šta je grijalo rimske terme

Dok kupač uživa u pari, ispod njegovih stopala radi mašinerija koju ne vidi. Toplotu daje hipokaust: pod je podignut na stubiće od opeke, a vreo vazduh iz peći struji kroz šupljine ispod njega i kroz zidove. Više bakarnih kotlova drži vodu na različitim temperaturama, pa kad vrela voda ode u kade, hladnija sama dolazi na njeno mjesto.¹

Razmjere najbolje pokazuju Karakaline terme u Rimu, izgrađene za samo pet godina i otvorene 216. godine. Ispod njih se pruža oko dva kilometra podzemnih hodnika s pećima, kotlovima, vodovodnim instalacijama, pa čak i mlinom. Sve to održavaju stotine robova i majstora, a voda stiže posebnim akvaduktom izgrađenim samo za ovo kupatilo.³ Gore, na svjetlu, antički hroničar Olimpiodor zabilježio je mermerna sjedišta za 1.600 kupača.⁴

Za našeg Rimljanina dan u termama je odmor. Za roba koji u podzemnom hodniku loži peć, to je samo još jedan radni dan.

Popodne pripada tegovima i lopti

Poslije kupanja dolazi vježbaonica. Tu se čuje isto stenjanje koje je izluđivalo Seneku: ljudi dižu olovne tegove i dahću visokim, piskavim glasom, a igrač loptom glasno broji poene.²

Između dvije serije razmjenjuju se vijesti. U termama se sklapaju poslovi, prepričavaju glasine i dogovaraju večere, pa je higijena često samo izgovor za dolazak. Rimljanin u kupatilo ne ide samo da se opere, nego da vidi i bude viđen. Ko je ikad sjedio u kafani u kojoj se o komšiluku sazna više nego iz novina, prepoznaće atmosferu, samo s parom umjesto dima.

537. godine kotlovi su se ugasili

Taj ritam trajao je vijekovima, a prekinuo ga je rat, ne promjena mode. Godine 537, tokom opsade Rima, gotski kralj Vitiges presjekao je akvadukte i kotlovi Karakalinih termi su se ugasili.³ Bez vode su carski kompleksi postali ruševine, a javno kupanje na Zapadu se povuklo na stoljeća.

Navika ipak nije umrla sa akvaduktima. Rimljani su banjsku tradiciju preuzeli od Grka i gradili kupatila kao mjesta zabave, ali i kao mjesta oporavka za ranjene vojnike, a vojska ih je podizala širom carstva.⁵ Zato se tragovi rimskog kupanja i danas nalaze daleko od Rima, pa i na Balkanu.

Neke ruševine dobile su novi život. Dioklecijanove terme, otvorene između 305. i 306. godine, prostirale su se na više od 13 hektara i primale do 3.000 ljudi. U njihovu glavnu dvoranu Mikelanđelo je, sa 86 godina, smjestio crkvu koja i danas stoji.⁶

Isti krug, dvije hiljade godina kasnije

Kad se Evropa u 18. i 19. vijeku ponovo zaljubila u banje, mnoge je gradila upravo tamo gdje su Rimljani nekad kopali bazene. UNESCO je 2021. na listu svjetske baštine upisao jedanaest velikih banjskih gradova Evrope u sedam zemalja, a najmanje tri imaju rimsko porijeklo: engleski Bath, njemački Baden-Baden i austrijski Baden kod Beča.⁷ Kako se ta tradicija nastavlja na termalnim izvorima Mađarske, BALNEO je opisao u priči o Hevizu i Budimpešti.

Dobar wellness centar i danas ponavlja nacrt koji su postavile rimske terme: prostorije različite temperature, mjesto za kretanje, mjesto za razgovor i mjesto za tišinu. Isti princip toplog i hladnog stoji iza saune s hladnim tušem, ali i iza ledenog kupanja, koje mnogi kod nas poznaju iz bogojavljenskog plivanja za Časni krst.

Istraživači su tu naviku počeli i da mjere. Najcitiranija studija o sauni pratila je 2.315 sredovječnih Finaca oko dvadeset godina, a oni koji su češće odlazili u saunu imali su manji rizik od smrti zbog srčanih bolesti, s tim što autori govore o povezanosti, a ne o dokazanom uzroku.⁸

Rimljanin iz naše priče vraća se kući po mraku, opran i umoran, a obaviješten o svemu što se desilo u gradu. Sutra će opet platiti kvadrans.

Za taj stari krug toplog i hladnog ne treba putovati do Rima ili Batha: termalne vode i banjska tradicija postoje i u Republici Srpskoj, pa termalno kupanje po rimskom receptu počinje nadomak kuće.

Prijavite se na BALNEO bilten i čitajte priče o vodi, pari i ljudima koji su od kupanja napravili kulturu →

Izvori

1. Smith W. (ur.) — A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, odrednica „Balneae“ (London, 1875), digitalno izdanje LacusCurtius, Univerzitet u Čikagu — penelope.uchicago.edu
2. Seneka — Moralna pisma Luciliju, pismo 56 (engleski prevod R. M. Gummere) — wikisource.org
3. Soprintendenza Speciale di Roma (Ministarstvo kulture Italije) — Terme di Caracalla — soprintendenzaspecialeroma.it
4. Grout J. — Baths of Caracalla, Encyclopaedia Romana, Univerzitet u Čikagu — penelope.uchicago.edu
5. Ablin J. N., Häuser W., Buskila D. — Spa Treatment (Balneotherapy) for Fibromyalgia — A Qualitative-Narrative Review and a Historical Perspective, Evidence-Based Complementary and Alternative Medicine, 2013 — doi.org/10.1155/2013/638050
6. Turismo Roma (Grad Rim) — Museo Nazionale Romano – Baths of Diocletian — turismoroma.it
7. UNESCO — The Great Spa Towns of Europe (lista svjetske baštine, 2021) — whc.unesco.org; pregled lokacija: EBSCO Research Starters — ebsco.com
8. Laukkanen T. i sar. — Association between sauna bathing and fatal cardiovascular and all-cause mortality events, JAMA Internal Medicine, 2015 — doi.org/10.1001/jamainternmed.2014.8187